Ilegalna praksa policije u suzbijanju anti-vladinog djelovanja možda je svoj najperverzniji oblik dobila za vrijeme Stasija, tajne policije Njemačke Demokratske Republike. Cilj represije, točnije psihološkog rata Zersetzung je bilo suzbijanje mogućnosti društvenog djelovanja pojedinaca i grupa koje su bile anti-državno nastrojene, kroz uništavanje samopouzdanja pojedinaca i narušavanje mentalnog zdravlja, doslovno u prijevodu značeći ‘raspad osobe’. Uništavanje obiteljskih, poslovnih, susjedskih, rodbinskih, ljubavnih i prijateljskih odnosa sa ciljem izolacije policijskih meta i potpunim onemogućavanjem nastavka djelovanja – kroz urušavanje i dezintegraciju osobe. Ova nehumana praksa je na kraju prokazana i osuđena, ali s padom Berlinskog zida ona nije nestala, već se proširila na cijelu planetu. Jasno je da takvo ratovanje nije novost, još sam general Sun Tzu, kao majstor umijeća ratovanja iz 5. stoljeća prije nove ere zapisao je kako fizičkom napadu na neprijatelja treba prethoditi napad na njegovu dušu, uništavajući njegov moral, a zatim i tijelo.
Za one koji se nikada nisu bavili ozbiljnijim društvenim aktivizmom ili zagrizli u svijet kriminala, ove stvari vjerojatno zvuče kao da nisu s ove planete, ali kako bi vam dočarali svakodnevnu upotrebu takvih tehnika navest ćemo nekoliko sasvim uhodanih primjera koje je razvio Stasi, a policija i gazde su ih nastavile upotrebljavati. Kada gazda želi kazniti sindikalistu promijenit će njegovo radno mjesto na način da bude još udaljeniji od kuće, taj primjer smo mogli vidjeti na kolegama sindikalistima u Sloveniji, ali i u Hrvatskoj. Uništavanje, onemogućavanje ili izvrtanje pismene korespondencije između obitelji, prijatelja, ljubavnika. Primjer koji smo vidjeli s prijateljima koji su bili zatvoreni u Srbiji i kojima je bilo onemogućeno dobivanje i čitanje pisama podrške, ali i među članovima obitelji aktivista gdje je onemogućavana elektronska pošta ili telefonska komunikacija kako bi ih se međusobno udaljilo i posvađalo. Uznemiravanje i lažno informiranje susjeda o aktivistima kako bi izgubili povjerenje istih u zajednicama gdje žive. Ovi primjeri su samo kap u moru tehnika koje za cilj uvijek imaju dvije stvari – izolirati i uništiti samopouzdanje meta do nemogućnosti djelovanja, uslijed psihičkog raspadanja.
Stasi koji je koristio do 500 000 doušnika je dokumentirano odgovoran za najmanje 10 000 ljudskih duša, od kojih je 5 000 nepovratno uništio, a Njemačka još uvijek isplaćuje odštetu njihovim obiteljima. Korištenje ljubavnika kao doušnika koji nakon što naprave djecu aktivistkinjama napuštaju obitelji, imalo je nedavno svoj sudski epilog u Velikoj Britaniji, gdje je policija priznala kako je koristila tu metodu uništavanja društvenih pokreta pustošeći obiteljske odnose, djecu i žene. Korištenje lažnih partnera i prijatelja koji se povlače u ključnim trenucima s ciljem uništavanja samopouzdanja osoba je možda vrhunac napada, kojeg su njemački psiholozi okarakterizirali kao napad na dušu čovjeka. No, to nije ništa novo. Tajne službe staljinista koristile su djecu protiv svojih roditelja u policijskoj državi koju su nazivali ‘besklasnim društvom’, a ponešto o policijskom korištenju djece saznali smo i iz svjedočanstava bugarskih anarhista. Poanta priče je da nikada, ali baš nikada, ne vjerujete policiji i da njegujete svoje odnose s bližnjima kao protuotrov za represiju nad društvenim pokretima.
Pozitivna strana priče je da se Stasi tako obračunavao i s pripadnicima Hare Krišne, koje su ti ‘hipici’ uspjeli nadmudriti i nastavili postojati bezbrižno pjevajući po gradskim trgovima. Paranoja stoga nije samo problem pojedinca, nego ciljano stvaranje nepovjerljive atmosfere među aktivistima radi lakše policijske kontrole i otežanog djelovanja, protiv koje se najlakše boriti činjenicama racionalno upoznajući policijske metode, međusobnim povjerenjem dugotrajnih suradnika i dobrim starim humorom.
Pandurske pokondirene tikve ne shvaćaju da oni žive u našim kvartovima služeći političarima i eliti, a ne mi u njihovim, da oni također imaju obitelji koje ih se mogu posramiti i da će se neki od njih ostatak života morati okretati preko ramena, zahvaljujući svom kriminalnom ponašanju štiteći interese bogataša i moćnika. Represija je uvijek oštrica s dvije strane.
Izvor: 14. broj Društva otpora (rujan, 2021.)
